Kroz likove snjegovića, zeca, dupina i jesenskog stabla odigrala se uglazbljena rasprava o tome koje je godišnje doba najljepše. Naravno, svaki je lik isticao prednosti svog najdražeg godišnjeg doba, a slabosti onoga drugoga, tako da je na kraju cijela priča završila sa zaključkom da su sva godišnja doba lijepa na svoj način i da svako od njih, također, ima i svojih nedostataka. Predstava je bila interaktivnog karaktera i pozivala djecu da se uključe, što su ona radosno prihvatila. Kroz dinamične ritmove pjevnih točaka, vrijeme je brzo prošlo, a djeca su nasmiješena i vesela napustila Gradsku lođu.